comments 2

Zašto ćemo glasati za manje zlo?

Izuzetno je bitno da izađete na izbore ako želite Zagreb bez Milana Bandića. Čak i ako Anka nije vaš kandidat, čak i ako mislite da je gora od Bandića. Osobno smatram da se pravilo izlaženja na izbore mora poštovati neovisno o okolnostima, ali u ovom ću vas tekstu pokušati uvjeriti u ispravnost takve akcije, konkretno s obzirom na drugi krug odabira zagrebačkog gradonačelnika 2017.

U ovom tekstu obraćam se onima kojima Milan Bandić nikako nije prihvatljiv kandidat. Također, ovaj tekst primarno se odnosi na izbore gdje ne postoji treća opcija (kao što je drugi krug izbora za gradonačelnika), pa ne postoji mogućnost glasovanja za “boljeg kandidata” – jedine opcije su glasati za jednog od dva kandidata ili ne glasati.

Prije svega, krenimo s činjenicama. Prvo, pogledajmo koliko je glasova Milan Bandić dobio u prvom krugu izbora 2017. Zagreb ukupno ima 692.141 registriranog glasača, od čega je Bandić povjerenje za naredne četiri godine mandata dobio od 101.828 glasača. To znači da Milan Bandić uživa potporu 14,71 % glasača, ili, ako hoćete tako, svaki 7. građanin grada Zagreba misli da je Bandić najbolji kandidat za gradonačelnika. Drugim riječima, ako uđete u kafić u kojem je 21 čovjek i krenete pričati o politici, troje bi ljudi zagovaralo Bandića, dok 18 ljudi, na ovaj ili onaj način, ne bi bilo oduševljeno tom idejom. Milan Bandić je gradonačelnik grada Zagreba već 16 godina.

Pokušajmo staviti tu situaciju u drugi kontekst. Recimo da u zgradi u kojoj živite (50 stanova, svaki stan jedan glas) morate odabrati predstavnika stanara, a da vam je taj odabir izuzetno bitan, jer, na primjer, upravo vaš stan prokišnjava zbog loše izolacije zgrade i izuzetno vam je bitno da, tko god raspolaže kolektivnim novcima zgrade, sanira taj nedostatak na samoj zgradi. Također, recimo da je ista osoba predstavnik već 16 godina i da, poučeni prethodnim iskustvom, znate da ga, iz bilo kojeg razloga, za to nije briga, već da predstavnik, sa svojih 7 najboljih prijatelja, uredno zajedničke novce svakog petka zapije u birtiji. Na ovim izborima, međutim, jednom je od vaših sustanara prekipjelo i kandidirao se za predstavnika. Sad, o tom sustanaru ne znate puno, međutim, na nekoliko zajedničkih druženja dobili ste osjećaj da ni ovaj sustanar ne bi bio premija po pitanju korištenja zajedničkog novca. Ipak, ne biste li, makar iz prkosa prema ovom prvom konju koji već 16 godina pije vaše pare, odabrali ovog drugog, čak i da je isti? Ne znate hoće li to riješiti vaš gorući problem, ali bar možete uživati u činjenici da ovaj prvi konj neće piti vaše pare još četiri godine, povrh onih 16.

Međutim, glasanjem za novog sustanara ipak niste uspjeli promijeniti predstavnika zgrade. Vi i još nekoliko vaših dobronamjernih susjeda, koji ste svi iz prkosa odlučili glasati za novog kandidata, niste uspjeli, jer se ne borite protiv jednog čovjeka, nego protiv cijelog društva od 8 prijatelja koji svi zajedno troše vaše pare u birtiji. Drugi sustanari u zgradi iznajmljuju stanove, pa nemaju interesa za pobjednika ovih izbora, a nisu svjesni vašeg problema s prokišnjavanjem. Konačan rezultat – 6 prkosnih protiv 8 udruženih. 36 je, iz kojeg god razloga, odlučilo ne glasati.

Kako je zgrada glasala

Učinimo ovaj primjer malo realnijim. U gradu Zagrebu prirez je 18 %. To znači da na iznos poreza koji platite državi još 18 % dajete gradu Zagrebu. Međutim, što prirez zapravo znači? Recimo da je vaša plaća 4500 kuna. Na tu plaću, državi biste platili oko 235 kuna, dok biste svojem predstavniku dali 42 kune mjesečno. Podijeljeno na njegovih 7 prijatelja, to znači da uredno mogu popiti pivo na zidiću s vašim novcem svaki mjesec. Pogledamo li to kroz 16 godina, radi se o iznosu od 8064 kuna. U startu ste svom susjedu, kojeg nije briga za vas, poklonili dva bolja televizora, recimo jedan svakih 8 godina. Ako gledamo cijelu zgradu, cijela zgrada mu je u 16 godina poklonila 611.520 kuna. Recimo da je 100.000 kuna uložio u zgradu, ostalo mu je 511.520 kuna. Umjesto da novce kanalizira u projekte korisne zgradi, jedan si je čovjek kupio novi auto svakih 8 godina, nove televizore svake 4 godine, te je svaki vikend u birtiji potrošio pozamašan iznos časteći svojih 7 prijatelja, koji su mu to i omogućili. Bez da je napravio sekunde posla – jer sjetimo se, za sam posao predstavništva, čovjek još i prima plaću.

Vratimo se na grad Zagreb. Ako pretpostavimo da je ukupan broj radno neaktivnog stanovništva među glasačima Zagreba 25 % (tu ubrajamo nezaposlene, punoljetne učenike, studente, umirovljenike) i prosječna plaća 5600 kuna – Milan Bandić je na raspolaganju u 16 godina imao 7 i pol milijardi kuna samo od prireza. Kako i na što su ti novci trošeni autor ovog teksta ne bi htio nagađati – ali na primjer, da su Bandićevi interesi bili ukrasti te novce i podijeliti ih sa svojih 7 prijatelja, pa čak i da je krao 1 promil na svakom natječaju, do današnjeg bi dana ukrao 7,5 milijuna kuna. Ne govorim da je Milan Bandić krao ikakve gradske novce – samo govorim koliko bi ukrao, da je, recimo, htio krasti jedan promil novaca na svakom javnom natječaju. Ne možemo niti znati niti pretpostavljati je li se to događalo, zato su tu institucije pravne države da rade svoj posao.

Lista prioriteta

Krenimo dalje – uz prirez, koji izlazi direktno iz plaće, kao građani grada Zagreba plaćate još i druge namete, prije svega, sjetimo se Zagrebačkog Holdinga. Vratimo se na naš primjer sa zgradom – nakon 8 godina pijančevanja, 7 je prijatelja shvatilo da ne žele više glasati za svog kolegu samo zbog alkohola – na kraju krajeva, bilo koji drugi od njih također bi se mogao kandidirati za predstavnika zgrade i onda također dobiti novce za auto ili televizore. Naš je predstavnik stanara, međutim, lukav – pa je ponudio sedmorici ponudu koju ne mogu odbiti. Zaposlit će ih u svojoj firmi te im tamo još dodatno isplaćivati plaću. Ta će firma onda raditi poslove koji su potrebni na zgradi – što će platiti ostali sustanari, a oni mogu uzeti postotak od toga. Na taj način, čak i onih 100.000 kn što je otišlo u zgradu, plus drugi poslovi koje su sustanari naručivali, vraćeno je u cirkulaciju, iz čega su naši junaci uspjeli uloviti dodatan novac za sebe. Sedmorica su bila svjesna da predstavnik zgrade i dalje ima najviše, ali sad kad je i njima bolje, manje im je to smetalo. Na kraju krajeva, kad je čovjek to sve već i napravio, bili su mu zahvalni – oni doslovce nisu morali ništa osim izaći na izbore jednom u četiri godine.

Naš predstavnik zgrade firmu je odlučio nazvati ovako

 

Vratimo se na početak naše priče – ove godine, sustanari su poludjeli i imamo protukandidate. Na žalost, od naših 50 sustanara, 26 uopće nije zainteresirano i ne žele se baviti izborima – smatraju da to što su dali 8000 kuna nije tolika katastrofa i nije ih briga što ih njihov sustanar krade. Od ostalih 24, 8 je u ekipi trenutačnog predstavnika. Od preostalih 16 javio se samo jedan kandidat, koji – sjetimo se iz početka priče – ne ulijeva baš povjerenje, i ima potencijal biti potpuno isti predstavnik kao i ovaj postojeći. Od naših 15 potencijalnih glasača za njega – 6 je odlučilo da žele kazniti trenutačnog predstavnika i glasat će za ovog kandidata, makar bio i gori, međutim, 9 sustanara koji jesu zainteresirani naprosto neće izaći zato što smatraju da se glas ne bi trebao trošiti na lošeg kandidata, samo zato što nema boljeg.

Međutim, sjetimo se, ovo nisu zapravo izbori protiv jednog čovjeka, nego protiv grupe od 8 ljudi. Ovaj novi kandidat, koliko god loš bio, iza sebe ne može imati 8 ljudi. Možda i ima grupu od svojih najbližih na katu, recimo 3 – 4 ljudi, ali nema 7. Za četiri godine, kad budu novi izbori, bit će puno lakše eventualnom novom kandidatu izboriti se za glasove, kad će mu trebati samo 5 ljudi da pobjedi, umjesto 8. Glasanjem za ovog nepoznatog kandidata zapravo smo pobijedili onih preostalih 7 ljudi. Kroz još 2 – 3 izborna ciklusa možda se i netko od ovih 10 sustanara izbori, kad za pobjedu bude potrebno 3 ljudi, a ne 8. Možda čak i netko tko ulijeva povjerenje kao dobar kandidat.

Mreža utjecaja nije ista od prvog dana kad politički dužnosnik dođe u ured. Jedna točkica predstavlja jednu osobu pod utjecajem, koja za sobom povlači 4-5 glasova.

 

Iz tog razloga, molim vas, izađite i glasajte za Anku Mrak Taritaš u drugom krugu izbora 2017. Ne zato što je bolji kandidat, ne zato što će za Zagreb učiniti puno, nego zato što, kakva god bila, za četiri ćemo je godine lakše maknuti nego Bandića nakon dvadeset. Ako vam to nije dovoljan razlog, onda glasajte protiv Bandića samo zato što vas boli vidjeti da netko 20 godina ima hegemoniju u gradu od 700.000 ljudi zato što si je dobar sa 100.000 ljudi. Ako vam ni to nije dovoljno, onda molim vas, izađite barem prekrižiti listić, kako bismo znali koliko vas je.

Ali nemojte prekrižiti listić, skinite Bandića.

Konačno, samo da navedem nekoliko tvrdnji kako bih pokazao da nisu bitne:

  1. HNS je također klijentelistička stranka, vjerojatno će se ponašati isto kao Bandić
  • Ne želim uopće pretpostavljati da se ili HNS ili Bandić nekako ponašaju, to bi bila neosnovana optužba. Međutim, ako pretpostavimo da se Bandić ponaša na taj način, a i da se HNS ponaša na taj način – i dalje jedan ima 16 godina klijentske mreže, a drugi ima 4 godine da ju napravi. Teško mi je vjerovati da će biti mreža iste snage i iste širine.
  1. HNS je stranka Zorana Pusića i žele uspostaviti Jugoslaviju
  • Neću uopće ulaziti u to koja ideologija je dobra, a koja loša i zašto. Poanta ovog teksta je da – nije bitna. Čak i ako mrzite Mrak Taritaš kao kandidatkinju – za četiri godine lakše ćete ju skinuti nego Bandića,ako ne želite da Bandić bude gradonačelnik grada Zagreba. Također, gradonačelnik grada Zagreba, koliko god jak bio, ipak ne može uspostaviti nacionalnu državu. Nema straha od Jugoslavije, a Titov trg neće maknuti ni Bandić.
  1. Anka Mrak Taritaš nema nikakav program i ne mogu ju vidjet očima
  • Nije bitno kakav je Anka kandidat, jedino što je bitno jest micanje Bandića. Ankom ćemo se baviti za četiri godine, a možda i iznenadi.
  1. Glasanje za manje zlo ono je što je fundamentalno loše u demokraciji
  • Slažem se, no to je sustav koji je tu. Mislim da sam gore uspio pokazati kako glasanje za manje zlo mic po mic dovodi do lakšeg probijanja opcije koja je dobra. Glasanjem za manje zlo danas imamo Zagreb je naš u skupštini – koji je puno manje zlo.
  1. Odbijam demokraciju kao politički sustav
  • Napravi to za svoju mamu koja ne odbija demokraciju.

Za one koji žele znati više:

Inače, analizirali smo rezultate izbora za gradonačelnika u prvom krugu, kako bismo vidjeli je li izlaznost stvarno ono što nam je dovoljno da skinemo Bandića u drugom krugu. Prije svega, jedan je zanimljiv podatak da bi, kad Bandić ne bi dobio dodatne glasove u drugom krugu, bilo dovoljno tek 1,4 % glasova po biračkom mjestu kako ne bi pobijedio u drugom krugu.

Predočimo to drugačije – prosječan je krug bliskih prijatelja oko 30 ljudi. Od 30 ljudi koje znate iz Zagreba, 15 ih nije glasalo i po svoj prilici neće glasati. Ako svaka druga osoba od tih preostalih 15 nagovori samo jednog prijatelja da ipak izađe i glasa – uspjeli smo skinuti Bandića.

Također, kad pogledamo odnos izlaznosti po biračkom mjestu i snage glasanja za pojedinog kandidata, možemo dobiti tablicu ovog tipa:

Indeks izlaznosti Prosječan indeks Bandić Prosječan indeks Mrak Taritaš
65 – 90 140,5 69,5
90 – 100 107,5 94,3
100 – 110 87,6 109,1
110 – 170 96,0 107,5

Prije svega, objasnit ćemo što je indeks. Indeks je mjera koja pokazuje koliko je pojedini podatak veći ili manji od prosječnog podatka. U prvom stupcu gornje tablice imamo četiri kategorije indeksa izlaznosti – indeks 65 – 90 znači da se u toj grupi nalaze biračka mjesta gdje je izlaznost bila 35 – 10 % manja od prosjeka za cijeli Zagreb. Vidimo da je u toj grupi postotak glasova za Bandića bio 40 % veći od prosječnog postotka glasova za Bandića. Istovremeno, u toj grupi Mrak Taritaš dobila je 30 % manje glasova od svog prosječnog broja glasova za cijeli Zagreb.

Ono što ova tablica pokazuje jest korelacija između izlaznosti i rezultata na izborima. Što više ljudi izađe, to je rezultat povoljniji za Mrak-Taritaš; što manje ljudi izađe, to je rezultat povoljniji za Milana Bandića. Ono što tablica ne pokazuje je da to mora biti tako, odnosno nema uzročne veze, ovo je samo pravilnost koja je uočena u prvom krugu.

Iziđimo i pomaknimo grad koji volimo jedan sitni korak bliže gradu kakvog želimo.

2 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *